旅游 > SLOVENSKA AVANTURA

Krenuli smo :) vozimo se prema Bregani. Sva sreća da nam ne treba putovnica, dovoljna je i osobna. Ušli smo u Sloveniju i vozimo prema našem cilju. Vrijeme je za popiti kavu,a onda nas čeka naš vrh Stol, da idemo na Stol, to mu je ime. Prelazimo granični prijelaz Ljubelj, spuštamo se u Austriju te dolazimo do parkinga gdje ostavljamo auto. Go, go ,go! Nakon dva sata hodnja evo nas kod Celovčke koće. Ovim tempom do ulaska u feratu treba nam manje od pola sata. Pogledi su očaravajući, neznam kamo gledat sve je kao u filmu. Vrh, da na vrhu smo, trebalo nam dva sata. :) e to je raj :) Svijet kao na dlanu. Treba se spustiti počelo je biti hladno. Idemo do Bleda u hotel,na spavanac.

Jutro u hotelu Astoria Bled nije nimalo loše. :) Mislim da smo se dovoljno odmorili i vrijeme je za lagani doručak, a onda dalje u osvajanje. Vozimo se prema Kranjskoj gori. Priroda je jedinstvena,cilj nam je doći do prijelaza Vršić. A oko nas Razor, Mojstrovka, Škrlatica, Špik i i i da Prisojnik. E da, danAs smo gore. Ima puno ljudi a i auta. Krećemo. S noge na nogu, malo slikanja i eto nas na pola puta. Sunce je bilo dosta jako za ovo vrijeme godine, na planini uvijek s oprezom. Tri sata i nešto sitno nam je trebalo do vrha po Slovenskoj puti. Puše vjetar. Ali malo uživancije na vrhu pa trk dole do Erjavčevu koču na pivu. ;) Umor je prisutan, danas spavamo u Erjavčevoj koči,planinarskom domu. Veselo.

Hodamo. Da malo je rano, ali mi smo več smo pod Zaletišču pod Špičkom i idemo dalje. Treći dan hodanja, malo je ekipa u svom filmu, bole noge tj. mišići ali je prisutna velika volja i želja za ostvarenjem zamišljenoga. Idemo,idemo mora biti neko i vođa. Ovaj dio našegaputa je bio zahtjevan. A da nisam spomenula penjemo se na Jalovec. Trebalo nam je gotovo pet sati, i to dobrog hodanja. E sad več ima svega, i umornih i ljutih i ludih, ali pogled s vrha Jalovca se nemože izbrisati iz pamćenja. Idemo dolje u dolinu Tamar i u Kranjsku goru do hostela Pri Tatko. Sutra je još jedan uzbudljiv dan.

E da, danas smo se naspavali. Jako ambiciozna avantura, potrebna je dobra pripremljenost i ljubav prema planinama naravno. Vraćamo se prema Bohinjskom jezeru, pa za kraj pogled na slap Savice. Hod prema gore je neusporediv s ovime što smo prošli zadnja tri dana. Priroda je očaravajuća, sad rade fotoaparati ko ludi. Dogovorili smo ručak prije povratka u Zagreb. Jedva čekam. Iako se nekome čini da ovo nije Pariz, New York i slično, ovo je ono što nam je priroda dala, daje ispunjenje i zadovoljstvo i čistu glavu. :)