Koja je najbolja dob za putovanje?

Postoji li idealno doba za putovanje tijekom života?

Glasine da postoji određeno doba ili razdoblje za putovanje je stvarnost. Svatko zna da teorije sugeriraju da što ste mlađi, veće su šanse da uživate u dobrom ruksačkom putovanju jugoistočnom Azijom ili dugim pješačenjem u planinama Patagonije. Ovo je međutim samo mit, iako je istina da se zdravlje i tjelesni uvjeti mijenjaju, raspoloženje može ostati netaknuto, jer duša ne stari.

Život postavlja fiktivne granice koje će ovisiti o vama kako biste ih prevladali, jezične barijere, fizičko stanje, neučinkovitost, usamljenost itd. Sve su to sukobi koji se mogu riješiti sve dok postoji unaprijed uspostavljena predispozicija. Budite svjesni onoga što utječe na nas i prihvatite to. Jednom kada to napravite, počinjete živjeti bolje, i potom možete početi uživati više u svemu onome što život pruža, počevši od putovanja. Ne želimo ovaj članak pretvoriti u životnu lekciju, još manje filozofsku propovijed, ništa slično.

Preispitat ćemo neke izgovore koji obično postoje u različitim fazama života čovjeka: mladost, odraslost i starost, kako bismo pronašli rješenja kroz neke referente sa iskustvom u području putovanja i turizam.

Nemam novca, kako putovati?

U ranim životnim trenucima, recimo dvadesetim godinana, imate priliku imati dovoljno vremena i energije da iskoristite u korist, ali sve uz cijenu jednog aspekta: novac. Možda imate posao, ali plaća vam je mala jer nemate dovoljno iskustva ili još niste dooljno iskusni. Možda radite u ilegalnim uvjetima, pa vam je novčanik u režimu štednje. Ali bez brige, jer nije sve izgubljeno, kako kaže Aniko Villalba: "Živjeti u pokretu može biti puno jeftinije nego živjeti fiksno." Aniko je rodom iz Argentine, ali putuje još od 2008. godine i zbog toga je stvorila blog pod nazivom Putovanja okolo(Viajando por ahí) gdje priča govori o svojim avanturama.

"Putovanje, za mene, ne znači ići na odmor ili se okružiti luksuzom, već za mene znači upoznati sve svjetove unutar njega. A za to, vjerujte mi, ne trebate nužno imati mnogo novca. Potrebne su i druge stvari: prilagodljivost, empatija, lakoća, otvorenost, predispozicija, želja “, kaže mladi backpacker koji je s ruksakom na leđima proputovao već više od 45 zemalja. Neki od njegovih savjeta za trošenje manje novca su, na primjer: odabir hostela (koji su uvijek jeftinija opcija smještaja), let u niskoj sezoni kada su cijene avionskih karata niže, izbjegavanje turističkih restorana koji su u mnogim slučajevima skuplji i ne tako dobri i vrijedni pažnje poput onih istinskih lokalnih restorana.

Imam djecu: Je li to prepreka?

Obično se komentira da kada se želite suočiti s putovanjem u odraslim fazama života, koje obiluju odgovornostima, kada počesto djeca postaju naše primarno "zanimanje", najveća prepreka obično je pronaći vlastito vrijeme za osobna uživanja. Obveze se s godinama neprestano povećavaju i pažnja se raspršuje. No takvi se sukobi, premda stvarni, mogu zaobići i moguće je organizirati se na način da zadovoljstvo putovanja ostaje netaknuto. Sve je stvar tolerancije i strpljenja.

Putnička argentinska obitelj, domaćin putopisnog bloga pod nazivom "Čarolija na putu" ("Magia en el Camino"), govori o tom problemu i objašnjavaju da mnogi često kažu da postoji puno stvari koje se s godinama nikad više ne mogu učiniti. A u stvarnosti to „nikad više“ treba ukloniti i pojasniti da se želje eventualno trebaju samo odgoditi za nekoliko godina. "Kada se naš sin Tahiel rodio, mnogi su nam govorili da nećemo moći nastaviti sa svime što implicira M "Čarolija na putu", ali stvarnost nam je pokazala da smo s velikom voljom i velikim naporom mogli nastaviti putovati", kažu blogeri.

„Putovanje s djecom ima drugačije ritmove i veliki je izazov za roditelje da se prilagode ovom novom načinu putovanja, tako da cijela obitelj uči biti fleksibilnija. Mogući problemi koji se mogu pojaviti pomoći će nam da našu djecu potaknemo da donose odluke i daju nam svoje mišljenje, te ih se samim time potiče da kvalitetnije odrastaju“, dodaju.

Imam previše godina, ne mogu više putovati

Možda se radi o novcu i vremenu, ali najveći je problem s godinama energija, zdravlje, tijelo. Naša najdragocjenija imovina često propada zbog različitih čimbenika i upravo u ovom trenutku nastaju sumnje. Imam više od 80 godina, mogu li putovati? Kako mogu raditi izlete ako sam u mirovini? Trebam li putovati avionom ili automobilom? Ima li moj hotel dizalo? Ovo je samo pregršt svih pitanja koja se postave kad dostignete starost. Ali tada ćete pronaći zrak nade ...

Zovu je "baka s ruksacima", ima 83 godine, dolazi iz Španjolske i prosječno napravi šest godišnjih putovanja. Zove se Cándida García Santos i putuje s ruksakom odsjedajući u niskobudžetnim hostelima. U intervjuu u digitalnom časopisu za putovanja kaže da je počela putovati od malih nogu, ali kad je imala 30 godina odlučila je studirati pravo i osnovala je ured u kojem je radila do umirovljenja. Gospođa kaže: „Tada se ostvario san mog života, koji je bio putovati oko svijeta. Promijenila sam ogrtač za ruksak, i potom smo ruksak i ja sami obišli svijet. "

„… Kada me pitaju koliko imam godina, odgovaram: imam nekoliko godina, možda četiri, šest ili deset godina, jer 83 godine sam već proživio Nemam ih, već su otišli. Stoga su mi preostale samo godine života, pa ih morate iskoristiti, uživati ​​u njima i uživati ​​u njima - kaže Cándida. Obično se događa da nedostatak samopouzdanja dovodi do poricanja. Cándida ima savjet za sve vas: „Ono što bih poručila onima koji odlaze u mirovinu jest da život nije prošao; život počinje sada, premda u jednom novom aspektu".

Motor koji vas pokreće

Kada govorimo o motoru koji pokreće želju za putovanjem, možemo spomenuti Janyja, osnivača Soy Viajera, putničke zajednice koja se nalazi na internetu i posvećena je ženama sa strašću prema putovanjima, no obiluje i općenitim informacijama za sve spolove. U jednom intervjuu kaže da je znatiželja i želja za znanjem ono što je gura: "Imam stalnu želju za upoznavanjem drugih kultura, načina života, ideologija i naravno krajolika", kaže Jeny i dodaje: "... još od malih nogu volio sam geografiju. Moje najdraže predavanje bilo je kad smo učili o kontinentima, uvijek sam bio prvi koji bi locirao gradove na kartama ... "

Gorivo koje vodi svako "vozilo" putnika sastav je ljudskih osjećaja u svom najčišćem stanju. Sama činjenica upuštanja u avanturu naizgled nema bilo kakve opipljive koristi, odnosno nema materijalnih povrata u vrijeme ulaganja u putovanja. Ono što se međutim dobiva putovanjima je nema cijene, jer dobivamo zadovoljstvo i osjećaj poboljšanja ili postignuća, koji kasnije postaje unutarnji rast nast samih kao individua. Kako nema novca i nema materijalnih dobara, sve je potkrijepljeno emocijama i to su najjači otisak koji na ostavljaju putovanja.

Podsjetimo i na činjenicu da su hosteli oduvijek bili na najbliži mogući način povezani s duhom avanture i putovanja jer su i originalno bili jednostavno, alternativno rješenje za mlade koji su željeli potrošiti manje na smještaj kako bi putovali više. Danas su hosteli još i više u skladu s potrebama modernih putnika, a u velikoj većini slučajeva nemaju specifičnih dobnih ograničenja, pa se i stariji građani sve češće odlučuju za ovaj smještaj. Hosteli su danas nedvojbeno postali smještaj za sve uzraste.

Na kraju možemo zaključiti da su razlozi za odbijanje neodoljivog i nezaboravnog izazova poput putovanja često nebrojeni i raznoliki. Ne postoji ni članak koji može pokriti sve aspekte ove teme, ali dobra je vijest da ste već pročitali vrijedna mišljenja i da možete i sami donijeti odluku... a mi se nadamo da će vaša odluka biti ne pronalaziti više isprike da ne krenete na sljedeće putovaje, i da ćete se što je prije moguće i sami ponovo upustiti u nezaboravnu avanturu imena putovati!